300 NA SAT
Slavica Eklston (rođena 1958. godine u Rijeci) nedavno je napustila kuću vlasnika Formule 1 Bernija Eklstona i navodno je već pokrenula brakorazvodnu parnicu, posle koje će joj pripasti veći deo imovine od 280 miliona evra, kao i deo deonica vrednih 3,2 milijarde dolara.
20.45 h je tek a kao da smo vječnost tu, odavno se smračilo , april je, veče prijatno, nas nekoliko momaka sjedi ispod šatre , jedan naš drug iz škole pozvao nas na ispraćaj njegovog starijeg rođaka. Jaki smo, cugamo rubinov crveni, kurčimo se iako smo se samo nekoliko puta obrijali do tada, brčići su još uvijek mekani, fešta , Šemsa Suljaković zvoni u izvođenju lokalnog 'benda' i njegove pjevačice. Toliko je bilo lijepo veče bez obzira na Šemsu (mnogo godina kasnije ću saznati zašto je ta žena toliko popularna, i zašto ono što radi uopšte nije naivna stvar) , da se moralo desiti nešto zanimljivo. Jednostavno morao je neko od nas nešto 'lijepo' napraviti ako to neko oko nas ne učini. Supa je prošla, čeka se sarma, a onda će pronijeti jabuku na tacni koju će narod da prekrije novčanicama i kovertama, jer vojnik i njegova porodica moraju pokriti troškove ispraćaja u vojsku (vidi blog 'na desno ravnaj s') , a na kraju ide pečenje da se gosti zaslade. Preko stola naspram nas mladih sjede dvoje starijih, žena i muškarac, veseli, saznajemo od okoline da su vjenčani. U stvari o tome nas obavještava lik koji je kraj nas, momak u tridesetim, postaće naš junak te večeri. A njih dvoje se toliko vole pred drugim ljudima da je i nama preko puta njih postalo neprijatno. I da, zaista, njena ruka je uočljivo na njegovom ramenu, pa se spusti ispod stola, nerjetko ga i poljubi u obraz, počinjemo se vrpoljiti, jer je žena opasno privlačna, pantalone nas zatežu. Levi's 501 iz Varteksa Varaždinskog nam je to veče bio mrzak, iako je taj teksas 80-tih bio stvar prestiža i stvar po kojoj se razlikujete od drugih, između ostalog. -'Grudi joj stoje tako da je brus suvišan, kvari ih.'---reče naš junak, a zašto je to rekao biće mi jasno desetak minuta kasnije. Ona je nastavila da miluje supruga, da ga ljubi u obraz, da mu svoje bijele šake i prste provlači kroz kosu. Kad se sjetim tih pokreta danas , vidim sebe u Pohorskoj bravi. Elem, trajalo je to , a neki momci oko mene su već morali napuštati šatru jer su to godine kad vam 'desanka šakić' ne da mira , godine kad je ona većini momaka prijatelj s kojim ne pričate ali ga opet volite bez obzira na ćutnju! Druge smo mrzili ako nam zaćute! Prošlo je desetak minuta a naš junak nam je dao znak da ga pratimo, nama koji ćemo se s 'desankom' rukovati tek pošto čovjek postane naš junak. Prethodno je svojim zelenim očima dao znak gospođi preko puta. U prvim trenucima ništa nismo shvatili, ali smo očekivali nešto da se desi, jer posle nekoliko minuta pošto je naš junak nestao ispod šatre to je učinila i , saznaćemo, njegova ljubavnica. Uslijedili su najljepši minuti za žutokljunce, golobrade naivčine koji su ipak nešto naučili te večeri, a da nisu bili svjesni značaj lekcije tog trenutka. Naravno, za našeg junaka i gospođu su bili ljepši, a i mi se nismo žalili baš puno. Na nekih stotinjak metara od šatre stajalo je par sjenika (sijeno , suva djetelina, nabacana oko stoca- drveta zašiljenog na vrhu), mračnih od strane koja je bila okrenuta šatri, a svjetlih s druge strane , jer ih je osvjetlilo komšijsko domaćinstvo. Na našu radost naš junak je jedru gospođu odveo na osvjetljenu stranu, možda baš zbog nas. Niko ih nije ni vidjeo ni čuo osim nas , napaljenih žutokljonaca. Nisu ih čuli zbog muzike, a nisu vidjeli jer je cijeli zaseok bio ispod šatre. Postalo nam je jasno zašto je govorio o njenim grudima 'kojim ne treba brus'. Sjevnule su ispred naših očiju kao najveći dar. Stajale su k'o da joj je dvadesetak godina a ne blizu pedeset . O njenim godinama i još nečemu saznaćemo posle, kad smo se podrobnije raspitali. Ta žena ostaće nam dugo u mislima, neki momci je i danas spominju, toliko je dobro izgledala na tom svjetlu , prislonjena uz sijeno , da istovremeno junaka i volite i mrzite. Volite jer vam je priuštio događaj, a mrzite ga što ipak samo on dira takvo tijelo. Ona je bila zadovoljna, zadovoljna i zadovoljena, jer je njen glas to govorio, puštala ga je taman toliko da našem junaku potvrdi da je on njen , a Boga mi i naš junak. Sakriveni ispod sijalice koja je bila tako postavljena na komšijskoj staji da snop svjetlosti baca baš na sijeno , slušali smo i gledali dvoje golih ljudi.. Uh kako smo uživali , neki od nas nisu izdržali i već tu u toku događaja su se rukovali s 'desankom'. Jedni drugima smo držali ruku na ustima, da se ne čujemo kako ne bi prekinuli dvoje koji su naravno bili izdržljiviji od nas. Kad je naš junak svršio , gospođa ga je zadovoljno poljubila nekoliko puta, al nešto drugačije nego muža. On je brzo nestao mračnim seoskim puteljkom,a ona? E ona nam je priuštila novu scenu. Pošto je navukla gaćice , brusem opet poružnila grudi i otresla sijeno sa haljine i kose, krenula je pod šatru. Mi smo krenuli za njom, glupo bi bilo da smo krenuli za našim junakom. Sjela je do muža k'o da je išla u wc! Nastavila je pokrete iste k'o one prije nego je otišla do sjenika. Mi smo jedan po jedan ulazili i sjedali preko puta njih. Nastavili smo da pijemo i gledamo u njih, ništa nismo shvatili tada. Posle 'desanke' naš prijatelj je postao Rubinov crveni!
1 Komentari |
0 Trekbekovi